Platina

U elementarnom stanju sivkasto bijel ili siv, sjajan, ne osobito tvrd, dosta žilav metal, koji se, užaren, može kovati i zavarivati. Relativna gustoća joj je 21,45. Rasprostranjena je u zemaljskoj kori više nego drugi metali platinske grupe i više nego jod, kadmij, srebro, bizmut i živa, ali se na rijetkim ležištima nalazi u većoj koncentraciji. Na Uralu, Aljasci i u Kolumbiji dolazi samorodna u naplavinama, u smjesi s paladijem, iridijem, rodijem, osmijem i rutenijem. U Kanadi u sulfidnim nikalno-bakrenim rudama, iz kojih se dobiva kao sporedan proizvod pri proizvodnji nikla, a u južnoj se Africi rude kopaju samo radi dobivanja platine.
Platina je plemenit metal, tj. otporan je prema svim kiselinama, halogenima na običnoj temperaturi, rastaljenim solima i živi. Nagrizaju je vruća zlatotopka, klor iznad 500°C, rastaljene alkalije, otopine cijanida u nazočnosti zraka i sumpor na povišenoj temperaturi.
S fosforom daje lako taljive legure. Ima jako katalitičko djelovanje, osobito kad je u finom razdjeljenju: u obliku tzv. platinskog crnila, koje se dobiva taloženjem platine iz otopine reduktivnim sredstvima, ili u obliku spužvaste platine dobivene žarenjem amonij-kloroplatinata.
Upotrebljava se ponajviše kao katalizator u kemijskoj sintezi i pri prerađivanju nafte. Njezine legure upotrebljavaju se za katalitičku oksidaciju amonijaka, za izradu netopljivih anoda, nakita, sapnica za ispredanje umjetnih vlakana, termoelemenata i električnih kontakata,u zubnoj protetici, za izradbu laboratorijskog posuđa i uređaja, otpornika električnih peći i mreža nekih elektronskih cijevi posebne namjene.
Ako njezina mekoća smeta, može se otvrdnuti dodavanjem 0,5% iridija ili 3,5% rodija. Nakit sadržava 5-10% iridija ili 5% rutenija. Za katalizatore za oksidaciju amonijaka i sapnice za predenje upotrebljava se legura sa 10% rodija. Legura sa 4% volframa upotrebljava se za proizvodnju elektroda, avionskih instrumenata i svjećica za paljenje. Način dobivanja platine ovisi o sirovini.Osniva se većinom na topljivosti platine u zlatotopci, topljivosti kloroplatinata u lužini (za razliku od ostalih teških metala koji ispadaju kao hidroksidi), na taloženju amonij-kloroplatinata iz kisele otopine amonij-kloridom i na njegovo prelaženje u platinu pri žarenju.
Važniji su spojevi platine:
- Platina-dioksid (PtO2), tamno-smeđi spoj, vrlo aktivan katalizator
- Platina-klorid (PtCl2), maslinasto-zelen, u vodi netopljiv, topljiv u kloridnoj kiselini (topeći se daje kloroplatinatnu kiselinu H2PtCl4, koja tvori topljive soli, npr. kalij-kloroplatinit K2PtCl4)
- Kloroplatinatna kisetina, H2PtCl4 x 6H2O, najvažniji je spoj platine; dobiva se otapanjem platine u zlatotopci; tvori crveno-smeđe kristale topljive u vodi.
- Amonij-kloroplatinat (NH4)2PtCl6, tvori razmjerno netopljive kristale žute poput limuna.